Balada o Pišonji i Žugi
Pišonja i Žuga su pamtili dobro
šta im je te večeri govorio Lepi
more je provod, more su koke
more je izvor života
je li tako Moke
Moke je još dod'o i to
da se strankinje praskaju pravo
i da je u Zaostrogu u kampu
svaku noć drugu jebav'o
Pišonja i Žuga mogli su ih
slušati i noć cijelu
Pišonja i Žuga imali su krv
sedamnaest godina vrelu
Pišonja i Žuga
Još istu noć su
Pišonja i Žuga maznuli
kasetaš iz Doma invalida
pa malo zatim i autobus
auto-prevoza sa Hrida
Pišonja ubaci u brzinu
to vrelo ljetno veče
oko dva'est i dva časa
a sada, pravac more
viknu Žuga iz sveg glasa
Pišonja je vozio i pušio duhan,
Žuga voli crne, a Pišonja plave
a poslije mora dalje u svijet
samo se hrabri dokopaju slave
a onda zbogom barake na Breci
viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače
dobit' ćete razglednicu
iz afričke zemlje Safari, zbogom žohari!
Ref.
Pišonja i Žuga, dva vjerna druga
krote opasne krivine
molim te, čuvaj ih, kraljice brzine
Murija je blokirala cestu
negdje kod Bradine
oko dva'es tri i pet
u autobusu je svirao boogie-woogie
vidjevši drotove pri brzini
od osamdeset na sat
vežite se, polećemo, Pišonja reče Žugi
Strahovit tresak zapara zrak
čak i iskre poletješe u mrak
pričali su ujutru
i kleli se u majku
da su auspuh i retrovizor našli čak
pedeset metara dalje u jarku
Ref.
I dok su Pišonju nosili u hitnu
on ugleda Mjesec iznad sebe i reče
Bože, kako neki mogu gore
a ja i Žuga ni na more
poslije toga je pao u nesvjest
i više nije mogao čuti
kako se još dugo na nebu
smijao Mjesec žuti
Pišonja i Žuga...