O TEKSTU POEME "NA DRINU"

Miloje Popović je pisac poeme — teksta koji se peva uz naš najpoznatiji marš "Na Drinu" Stanislava Biničkog. Binički je marš komponovao na Ceru. Godine 1964. Miloje Popović napisao je poemu, povodom obeležavanja pola veka od Cerske bitke, koja se fantastično ukopila sa muzikom. Nešto kasnije snimljena je ploča na kojoj je ovu pesmu otpevao Ljubivoje Vidosavljević, uz muzičku pratnju Miodraga Jašarevića i orkestra "Carevac".


NA DRINU

Tekst: Miloje Popović 1964.
Muzika: Stanislav Binički
patriotska pesma

Tiho spuštala se letnja noć
na Cer, na tu gordu planinu.
Čak i divlja zver gubila je smer
od čudnog straha
da će smetat' četama što kreću se bez daha.

Drini, Savi, svuda gde je plač
tamo hita britak, srpski mač,
samo laki bat
niko nikog zvat' te noći neće
dok se vojska s proplancima i brdima sreće.

Sred tog mraka
preko obronaka
svakog srce mori
svakom vatra u grudima gori
da se odmah bori.

U toj zemlji gunja, opanka
gde su zore večno crvene
nikad boj ne spi
a kad žito zri
tad bez prestanka
svuda se čuje pesma tanka, pesma od
uranka.

Jedan rat tek što je prošao
drugi je sa letom došao
tuđin je za tren
kao neka sen iz mrklog mraka
Prekinuo letinu i pesmu devojaka.

Nije teško
za seljaka, đaka
za pravog junaka
iz veselja, kola devojaka
latit' se pušaka.

Borac svaki nema pušku, ne
ali nosi srce planine.
Borče, drži steg
Tuđin će u beg se brzo dati
Ponovo će sunce Šumadiju obasjati.

Zov junaka s bojne Drine te
sve se ori, sve do daljine.
Svuda, svaki puk
puške, trube zvuk i juriš pravi
pevala se pesma rata, slobodi i slavi.

Pucaj, momče
majka ti ne plaka
jer je kuća svaka
dala Ceru po jednog junaka
oca, sina, brata.

Na Cer, pođite sa snagom svom
znajte, vi branite rod i dom
svud' je poklič, zov
taj viteški kov starca, momaka
to je oganj što ga nose od svojih predaka.

U boj, krenite junaci svi
kren'te i ne žal'te život svoj
Cer da čuje tvoj, Cer nek' vidi boj
a reka Drina — slavu, hrabrost
i junačku ruku srpskog sina.

Napred borče
brani svoju zemlju
ne daj, nikad ne daj
za nju život uvek rado predaj
ali je nikom ne daj!

Poj, poj Drino, vodo hladna ti
pamti, priče kad su padali
pamti hrabri stroj
koji je pun ognja, silne snage
proterao tuđina sa reke naše drage.

Poj, poj Drino, pričaj rodu mi
kako smo se hrabro borili
pevao je stroj,
vojevo se boj kraj hladne vode
krv je tekla
Krv se lila Drinom zbog slobode.


"Sad kad razmišljam o toj pesmi, imam utisak kao da mi je neko izdiktirao! Jer, šta je Stanislav Binički želeo da kaže svojom muzikom? Čini mi se upravo ovo. Ali, nije bilo sve tako lako i jednostavno. Naime, to što sam napisao poemu nikako nije značilo i da će se ona izvesti. Jer, Binički je umro 1942., pa sam saglasnost za to morao da tražim od njegovih ćerki. Tada sam upoznao Zoru Binički-Milić, Maru, Olgu, Stevanu, divne osobe. Očigledno je da su pristale."
Miloje Popović

Dušan Jakšić — Marš "Na Drinu"
Odlomak iz biografije preuzet sa sajta;.riznicasrpska.net