Dragan Nikolic preminuo jutros u 72. godini zivota


[HL]
Predsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić izjavio je saučešće porodici i kolegama povodom smrti Dragana Nikolića. "Srbija je ostala bez velikog Gage Nikolića. Iskreno saučešće porodici i kolegama", napisao je premijer na svom Tviter nalogu.

Mali uputio saučešće
Gradonačelnik Beograda Siniša Mali uputio je saučešće Mileni Dravić, supruzi legende srpskog glumišta Dragana Nikolića. "Legendarnog Dragana Nikolića svi ćemo pamtiti kao neponovljivog, izuzetno talentovanog i šarmantnog glumca. Svim Beograđanima, svim poklonicima sedme umetnosti i generacijama koje su stasavale uz njegove filmove i serije nedostajaće njegov duh i prepoznatljiv beogradski šarm. Bio je uzor mnogima, a njegovim odlaskom Beograd je izgubio jednog velikog čoveka i umetnika", navodi se u telegramu saučešća.
[/HL]

BEOGRAD - Jedan od najvećih i najvoljenijih glumaca sa prostora bivše Jugoslavije Dragan Nikolić preminuo je jutros u 72. godini života, saopštilo je pozorište Atelje 212.

Datum komemoracije i sahrane biće naknadno objavljen.

Svojom jedinstvenom glumačkom igrom, prividno bez napora, sa velikom sugestivnošću i neponovljivim duhovnim šarmom udahnuo je život kultnim antiherojima među kojima su Džimi Barka, legendarni Flojd, neodoljivo simpatični Prle, šarmer Popaj, divlji Vlah-Alija, gradski vitez Urke...

Nikolić je glumac bez koga se, posle više od stotinu briljantno odigranih uloga, u kojima je pokazao da u njegovom izražajnom registru ima mesta i za neznane nacionalne junake, romantične zavodnike sa građanskim ili polugrađanskim pedigreom, likove sa sumnjivog vrha i nesumnjivog društvenog dna, ne može ni zamisliti domaća filmska i pozorišna umetnost, navodi Atelje 212.

Rođen je u Beogradu, 20. avgusta 1943. godine. Posle studija glume na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, filmsku karijeru otpočinje glavnom ulogom u filmu Živojina Pavlovića "Kad budem mrtav i beo" (1967), za koju je (s onom u filmu "Tri sata za ljubav" F. Hadžića) nagrađen diplomom na Filmskom festivalu u Puli 1968. godine.

U svojoj prvoj velikoj ulozi zablistao je kao Džimi Barka, sezonski radnik labilnog morala koji pogine, a da nije našao svoje mesto u društvu i u životu (što je osobina i mnogih njegovih kasnijih likova), koji je u mnogim anketama filmskih kritičara proglašavan za jedan od tri najbolja filma stvorena na južnoslovenskim prostorima.

Ovaplotivši legendarni lik mladog prevaranta, secikese i zavodnika devojaka i žena iz uboge provincije i periferije normalnog života, obojivši ga nehotičnim humorom i diskretnom samo ironijom, Nikolić je već ovim junakom najavio svoje buduće glumačke kreacije - palanački sanjari, večiti gubitnici, šarmeri na prvu loptu, mladići koji žive tu pored nas, a ponekad i u nama.

Glumačko sazrevanje, sa nizom uspelih kreacija likova iz svoje generacije, donosi mu 1985. godine Oktobarsku nagradu Grada Beograda za „kreativnu sposobnost da uzbudljivo predoči lik velikog psihološkog raspona“ (Uloga nasilnika Gare u filmu „Život je lep“ B. Draškovića).

Glavne i veće sporedne uloge ostvario je u više od 80 filmova: Horoskop (B. Drašković), Bube u glavi (M. Radivojević), Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji (B. Čengić), Mladi zdrav ko ruža (J. Jovanović), Beg (M. Radivojević - Nagrađen na Festivalu u Nišu nagradom "Car Konstantin" 1972), Kičma (V. Gilić), Nacionalna klasa (Goran Marković - Car Konstantin 1979), Ko to tamo peva (S. Šijan), Banović Strahinja (V. Mimica - za ulogu turskog pljačkaša Alije nagrađen Zlatnom Arenom u Puli 1981), Sezona mira u Parizu (P. Golubović), Nešto između (S. Karanović), Balkan ekspres (B. Baletić), Obećana zemlja (V. Bulajić), Urnebesna tragedija (G. Marković), Bure baruta (G. Paskaljević), Underground (E. Kusturica), Zona Zamfirova (Z. Šotra), Turneja (G. Marković)...

Igrao je i u kratkim igranim filmovima i na televiziji. Veliku popularnost doneo mu je lik Prleta iz filmova i tv serije "Otpisani" (1974) i "Povratak otpisanih" (1976) u režiji Aleksandra Đorđevića.

Kao stalni član ansambla Pozorišta Atelje 212, u kojem je od 1969. godine, ostvario je mnogo uloga i vrlo uspešnu pozorišnu karijeru - Generalska užina (Rober), Veza (Kauboj), Kosa (Berger), Rano jutro (Len), Ziger-Zager (Hari Fliton), Derviš i smrt (Muselim), Lulu (Džek Trbosek), Tom Pejn (Tom Pejn), Maratonci trče počasni krug (Đenka Đavo), Sladostrasnici-Karamazovi (Mladi gospodin), Portnojeva boljka (Aleksandar Portnoj), Molijer (Markiz d"Orsinji), Kod lepog izgleda (Maks)...

U Zvezdara teatru veoma uspešno igrao je u predstavama: Ptic i ptica, U plamenu strasti, Malo ljubavi, malo mržnje, Urnebesna tragedija. U Beogradskom dramskom pozorištu: Frederik (Frederik)...

Tokom dve sezone 1982. i 1983. godine igrao je u pariskom Theatre de la Vill glavne uloge u predstavama "Na dnu" Maksima Gorkog (lopova Vaska Pepela) u režiji rumunskog reditelja L. Pintiliea i u predstavi "Majstor i Margarita" M.A. Bulgakova (Isusa Hrista) u režiji M. Šerbana.

Dobitnik je svih značajnih filmskih nagrada uključujući Nagradu za životno delo "Pavle Vujisić" 2000. godine.




Kolege: Dragan Nikolić je bio urbana legenda Beograda

Dragan Nikolić je bio prava beogradska urbana legenda, čovek koji je na mnogo načina bio simbol naše prestonice i inkarnacija gradskog duha, izjavili su reditelj Goran Marković i dugogodišnji direktor Jugoslovenske kinoteke Radoslav Zelenović povodom smrti priznatog glumca.

Marković je u izjavi Tanjugu podsetio da je Dragan Nikolić rođen na Crvenom krstu i da mu je nadimak bio "krstaš".

"Ljudi sa periferije ovoga grada su bili izvor svih poetskih opsesija i u literaturi i na filmu i Dragan Nikolić je od ranih dana, od pojave crnog talasa i filma "Kada budem mrtav i beo", pa do danas, predstavljao Beograd", naglasio je Marković.

"Mislim da je bio inkarnacija beogradskog duha, što je vrlo retko i što treba da pamtimo", dodao je reditelj filma "Nacionalna klasa" u kome je Nikolić igrao Flojda.

Zelenović je primetio da smo ostali bez prave urbane beogradske legende, čoveka koji je na mnogo načina bio simbol Beograda.

"Dragan Nikolić je bio veliki šmeker, gospodin. Na filmu je više od 50 godina, od 1964. godine, i kada pogledate tih više od 170 uloga, koje se ostvario što na filmu, što na televiziji, tu bogatu filmografiju, ispada da je mogao da glumi sve", istakao je on.

On je rekao da je Nikolić mogao da bude "Džimi Barka, čovek koji se ne snalazi ni u vremenu ni u prostoru, ali i šmeker iz "Nacionalne klase".

"Pođednako je bio dobar i kao Popaj u filmu "Balkan ekspres", ali je napravio i fantastičnu ulogu, za mene verovatno najbolju, u filmu Vatroslava Mimice "Banović Strahinja", u kome je glumio siledžiju Aliju", istakao je Zelenović, dodavši da je Nikolić "nešto čudesno napravio" i u filmu Slobodana Šijana - "Ko to tamo peva".

Zelenović podseća da je Dragan Nikolić bio jedan od najomiljenijih glumaca u čitavoj Jugoslaviji.

"Volela ga je publika, volele su ga kolege, bio je čovek koji je stvarno mogao da vam uvek bude od pomoći", kazao je on.

"Ostaće velika praznina, ali i veliko delo i siguran sam da će Jugoslovenska kinoteka to čuvati kao svojevrsnu ostavštinu za budućnost i generacije koje dolaze, pokazivati i objašnjavati koliko je Dragan Nikolić obeležio vreme za nama kao veliki glumac i veliki čovek", rekao je Zelenović.

Reditelj i glumac Radoš Bajić povodom smrti Dragana Nikolića kazao je da je "otišao najbolji među nama".

"Božanstven čovek, veliki glumac i divan kolega. Ponosan sam što sam gotovo pet godina, od 2006. do 2011, neprekidno sarađivao sa njim i učio od njega. Njegov trag u našim dušama i u srpskoj kulturi, kinematografiji i pozorištu ostaće neizbrisiv", naglasio je Bajić u pisanoj izjavi Tanjugu.



Tanjug