Narodne pesme o krsnoj slavi





Srpska slava

Kada Srbin slavu slavi
On uz kolač sveću stavi,
Pa preliva kolač vinom
I sve sveti svetim činom!

Kolač mu je slika Oca,
Svakog dobra davaoca,
Sveća mu je slika Sina
Slika Duha – sila vina!

Pred Trojicom Srbin stane,
Pa skrušeno on uzda'ne:
- Care večni, blagoslovi
Svi su Tvoji dari ovi!

Narod složi i umnoži,
Nek' svi ljudi budu Božji,
Nek' svi slave ime Tvoje,
Tvoga Suda nek se boje!

K'o hleb nek su srcem blagi,
Kao sveća dušom pravi,
Kao vino nek su jaki:
Blagi, pravi, jaki – zdravi!

Čisti kolač vera čista,
Sveća – nada što nam blista,
A vino je ljubav krasna
Istina je i tu jasna!

O, Trojice, Bože jaki,
Šta ti dajem ja nejaki?
Sve je ovo Tvoja slika
Bleda slika Tvoga lika!

Nek' Svetitelj moj Te moli,
On do Tebe bliže stoji,
Zato njemu palim sveću
Daj nam, Bože, dobru sreću!

Sva je moja bogomolja:
NEKA BUDE TVOJA VOLjA!
Svakom živom Ti pomozi,
Pa ni meni ne odmozi!






Kako se krsno ime služi

Sveca slavi srpski car Stepane,
Sveca slavi, svetog Aranđela,
Svu gospodu na sveca sazvao,
Sazvao je trista sveštenika,
I dvanaest veliki' vladika,
I četiri stara proigumna.
Lepo i' je care posadio:
Sve koleno jedan do drugoga,
A car Stepan ladno vino služi,
Gospodarom redom čašu daje,
Kako carski valja i trebuje
Poslužiti krsno-ime svoje.
Al' besede gospoda 'rišćanska:
"Car' čestiti, ogrejano sunce!
"To je nama zazor i sramota,
"Da ti nama ladno vino služiš,
"Nego sedi s nama za trpezu,
"Slugam podaj, neka vino služe".
Prevari se srpski car Stepane,
Te on sede s njima za trpezu,
A još nije ni slave napio,
A zaista ni metanisao,
Slugam' dade, da mu vino služe,
Da mu sluge krsno ime služe,
Ne posluži krsno ime svoje
Jedan danak, kako jedan časak.
Dok car Stepan na nogu stajaše,
Stajaše mu sveti Aranđeo,
Stajaše mu na desnom ramenu,
Miluje ga krilom po obrazu;
Kad car Stepan sede za trpezu,
Rasrdi se sveti Aranđeo,
Ud'ri cara krilom po obrazu;
Pa otide iz careva dvora.
To iz dvora niko ne video.
Razma jedan kaluđere stari
Pa on proli suze niz obraze;
Gledali ga carevi dvorani,
Pak su njemu tijo besedili:
"Što je tebe, stari kaluđere?
"Šta t' je malo u carevu dvoru?
"Il' t' je malo izest', il' popiti?
"Ili si se, stari, prepanuo,
"Car ti neće milostinje dati?"
Al' besedi stari kaluđere:
"Prođ'te me se, carevi dvorani!
"Ni mi j' malo izest', ni popiti,
"Niti sam se starac prepanuo,
"Što m' car neće milostinje dati;
"Nego vide, što vide nisam:
"Dok car Stepan na nogu stajaše,
"Stajaše mu sveti Aranđeo,
"Stajaše mu na desnom ramenu,
"Miluje ga krilom po obrazu;
"Kad car Stepan sede za trpezu,
"Rasrdi se sveti Aranđeo,
"Ud'ri cara krilom po obrazu,
"Pa otide iz careva dvora".
To dvorani caru dokazaše,
Onda care na noge ustade,
I podiže trista sveštenika,
I dvanaest veliki vladika,
I četiri stara proigumna;
Te uzeše knjige carostavne,
Te čitaše velike molitve
I držaše velika bdenija
Za tri dana i tri noći tavne;
Mole s' Bogu i svet' Aranđelu,
Te se na to jedva smilovao,
Smilovao sveti Aranđele,
Te je caru grehe oprostio,
Što je care seo za trpezu,
A još nije ni slave napio,
A zaista ni metanisao.




Ko krsno ime slavi, onom i pomaže

Što protuži rano u nedelju
U nedelju prije jarkog sunca,
U Sokolu gradu bijelome
U tamnicu Petra Mrkonjića?
Oglasuje, da je soko sivi,
Po istini vojvoda Todore.
Ako tuži, za nevolju mu je:
Sutra mu je krsno ime sveto,
Krsno ime, sveti Đeorđije,
A nema ga čime proslaviti,
Pak bratimi kapidžiju mlada:
"Bogom brate, kapidžija mladi!
"Otvori mi na tamnici vrata,
"Da je idem Petru Mrkonjiću,
"Da se molim Petru gospodaru,
"Da me pusti na Boga na jemca,
"Da otidem na višu čaršiju,
"Na čaršiju tamo međ' trgovce,
"Da poprosim i 'leba i vina,
"Da naranim sužnje po tamnici
"Radi Boga i krsnog imena".

Kapidžija za Boga primio,
Pa on pusti vojvodu Todora,
Pusti njega Petru Mrkonjiću,
Pusti g' Petar na Boga na jemca.
Ode Todor tamo na čaršiju,
Na čaršiju tamo međ' trgovce;
U Todora nigdi ništa nema,
Razma jedni noži pozlaćeni,
Srebrni su, pak su pozlaćeni;
On iznese nože međ' trgovce,
Trgovci mu cijenili nože:
Ta jedan mu dva dukata daje,
A drugi mu tri dukata daje,
Treći smisli i Boga i dušu,
Te mu dade četiri dukata.
Dukat uze 'leba bijeloga,
Drugi dukat vina i rakije,
Treći dukat svake đakonije
I ubave one jasne sveće,
A četvrti dukat ostavio,
Da daruje sužnje po tamnici
Radi Boga i krsnog imena.
Pa je Todor užegao sveću,
Pa otide dole u tamnicu,
Te stavio sužnjem večerati;
Večeraju, piju vino ladno,
Setiše se lepe slave Božje,
Usta Todor, u slavu napija:
"O ubava, lepa slavo Božja!
"Sveti Đorđe, krsno ime moje!
"Oprosti me tamnice proklete!'

Teke Todor u slavu napija,
U to doba junak pred tamnicu!
Pak doziva vojvodu Todora:
"Čuješ, brate vojvoda Todore!
"Odi k mene, brate, pred tamnicu.
"Da ti kažem do dve do tri reči".
Al' besedi vojvoda Todore:
"Oprosti mi, neznana delijo,
"Ja bi kail pred tamnicu doći,
"Al' je pusta sinoć zatvorena,
"I ključevi dvoru odnešeni".
"Odi k mene, vojvoda Todore!
"Na tamnici otvorena vrata,
''Otvorena vrata devetora
"I deseta brava Dubrovnička".
Tad' iziđe vojvoda Todore.
Pred tamnicom čudan dobar junak
Na vitezu konju zelenome,
I na njemu čisti zelen skerlet,
Na glavi mu krasan samur-kalpak,
Za kalpakom noja ptića krilo,
Te sen čini konju i junaku,
Da mu lice ne smagne od sunca;
Pak Todoru junak progovara:
"Čuješ brate, vojvoda Todore!
"Ti se diži noćas iz tamnice,
"Pak ne idi pokraj mora sinja,
"Jer su česte u Latina straže,
"Pak se bojim da te ne u'vate;
"Već ti idi preko gore čarne,
"Dokle dođeš dvoru gospodskome".
Osvrte se vojvoda Todore,
Da junaku dade čašu vina,
Al' nestade konja i junaka!

Ode Todor dole u tamnicu,
Te kazuje među sužnjevima.
Kad videše trideset sužanja
Na tamnici otvorena vrata,
Ostaviše i 'lebac i vino,
Otidoše svak' na svoju stranu.
Ode Todor preko gore čarne.
Kade dođe dvoru gospodskome,
Ali ljuba krsno ime služi,
Sazvala je goste i zvanice,
I kumove i sve prijatelje,
Pa gospođa krsno ime služi,
I gospođa u slavu napija:
"Pomoz', Bože i sveti Đorđije,
"Krsno ime gospodara moga!
"Oprosti ga tamnice proklete!
"Donesi ga dvoru gospodskome!"
U to doba Todor u dvorove,
Od gospođe čašu pri'vatio,
Te napio u slavu Božiju,
Poslužio krsno ime svoje,
A u svome dvoru bi'jelome,
Počastio goste i zvanice
I kumove i sve prijatelje.