Desanka Maksimović – Lutke računaju
Svako veče ja se mučim
svoje lutke da naučim,
nek se zna: jedan i jedan
da su dva.
One lepo ruke skrste
i gledaju moje prste,
da se zna:
jedan i jedan
jesu dva.
Poslušne su moje lutke,
sve na klupi sede ćutke,
svaka želi već da zna:
jedan i jedan da su dva.
Ali, što ću, sve su glupe,
iako su vrlo skupe,
jer nijedna
da mi zna:
jedan i jedan
da su dva.