Milovan Vitezovic - ''Balada o zaboravljenom dedi''

U takvoj se sedoj glavi,
Kao što je deda Savi,
Sve moguće zaboravi.

Zanimanje mu je, već u stvari,
Zaboravljanje svakih stvari.

U parku zaboravlja dane,
Novine i kišobrane.

Ode u bioskop, zaboravi film da gleda.
Obuva se, na levoj nozi evo cipele desne
I čudi se deda:
Cipele stare, a tesne?

Uveče deda Sava
Zaboravi kako se spava.

Zakasni na ručak, zaboravi koliko je sati,
U prodavnici uzme kusur, a zaboravi da plati.

U tramvaju se zaboravio preko svih mera,
Hteo je umesto karte da kupi konduktera.

U zaboravnosti njemu je lako
Da cele novine pročita naopako.

Često obuče košulju preko kaputa,
Posle otputuje, umesto da se vrati s puta.

Umesto da povuče decu, povuče sebe za uši,
Govori glasno kad treba govoriti tiše,
Jednom je počeo olovku da puši,
A lulom da piše.

Juče je milicioner zbunjen stao
Ispred deda Save
I promucao:
Na ulicu vas neću pustiti bez glave!