Dragan Lukić - ''Šaputanje''
Od kuće do škole,
od škole do kuće,
uvek se ponešto
šapuće, šapuće.
Tiho, tiše,
tiho, tiše,
tiho - ko padanje kiše.
Šapuću se pisma
i šapuću tajne,
šapuću se zakletve
velike i trajne.
Tiho, tiše,
tiho, tiše,
tiho - ko padanje kiše.
Dragan Lukić - ''Razgovor sa lutkom''
Moja lutka čitala
pa stala,
moja lutka hodala
pa pala.
Moja lutka gledala
pa žmuri,
bila s loptom
al` je sad ne juri.
Nije knjiga
za jedno čitanje,
nije lopta
za jedno igranje.
Nisu oči
za jedno gledanje,
nisu noge
za jedno hodanje.
Nemoj, lutko,
biti zabrinuta,
sve postoji
radi više puta.
Dragan Lukić - ''Fifi''
Ovaj čas, ovaj čas,
jedan pas,
na uzici od svile,
sa noktima lila,
s mašnicom od tila,
prolazi kraj nas.
Jedna žena stara
sa psom razgovara:
- Fifi, gledaj pravo!
Fifi, digni rep!
Fifi, pazi drvo!
Fifi, nisi slep!
Fifi, mašnu pazi!
Fifi, lepo gazi!
Fifi, to ne njuši!
Fifi, gore uši!
Fifi, jezik niže!
Fifi, hodi bliže!
Fifi, ne prkosi!
Fifi, ti znaš ko si!
Fifi, ne skakući!
Fifi, sad ćeš kući!
Tako Fifi živi
na uzici od svile,
sa noktima lila
s mašnicom od tila.
Tako žena stara
sa njim razgovara.
Tako ovaj čas
prođoše kraj nas.
Dragan Lukić - Srce
U srcu moje mame
i moje srce kuca.
Kad njeno kucne - tak
moje se čuje - tik.
Njeno je oko toplo
ko oko žutog sunca
i u tom toplom oku
stanuje i moj lik
Dragan Lukić - ''Najtiša pesma''
Pst
pssssssssst
stavite na usta prst
i kažite:
katanac
lanac,
kom izleti
vrabac,
taj je
zeleni žabac.
Pst
pssssssssst
peva se pesma najtiša,
meka ko letnja kiša
ko lepet leptirovih krila
ko šapat svila
pst
pst
prst
na usnu
peva se najtiša pesma -
jedva čujno disanje bebe u snu.