Mandic Oliver - Biografija


13. juli 1953. Užice

Kontroverzan u svakom pogledu. "Može da me čeka Bog i strašni sud, meni je svejedno, jer ja sam lud. Vuk dlaku menja, al' ne menja ćud, i ja teram svoje jer ja sam lud..." U istoriju srpskog roka upisao se sa nekoliko značajnih "projekata", ali je ostao neprimeran i kontradiktoran pre svega u svojim retoričkim (pro)ocenama stanja na domaćoj muzičkoj sceni gde je nergumentovano pucao iz svih oružja prema najvećem Goranu Bregoviću (genijalac može biti i formalno neobrazovani muzičar, zar to ne potvrdjuje i primer velikog i višestruko taletovanog Dušana Prelevića), istovremeno saradjujući sa, naprimer Zdravkom Čolićem ili Cecom Ražnatović ne bežeći čak ni od voda turbo folka.. Kao i većina, ostvarenih i ostavrenih beogradskih i šire muzičara i muzičkih kritičara ciljao je u pogrešnu metu i svojim stavovima više rekao o sebi nego o Bregoviću. U svakom slučaju u veoma uspešnoj karijeri kreativnog muzičara i pevača bespotrebno je odsvirao i jednu falš notu.
Kao dečak je počeo svirati harmoniku, a potom klavir. Godine 1969. napustio je srednju muzičku školu, odustavši od potencijalne karijere pijanista. Svjedno je početkom 70-tih, kad je debitirao kao instrumentalista, proglašem vunderkindom beogradske scene.
Krajem 1971. bio je član džez rock grupe Oliver, u kojoj su, medju ostalima, još bili i članovi tadašnje Pop mašine, te pevač Dušan Prelević.
Tokom 1972. godine Oliver Mandić je svirao na nekoliko koncerata sa Pop mašinom, a navodno su se vodili i razgovori o njegovom prelasku u YU grupu, zatim u grupu Time.
Godine 1974. snimio je s Dušanom Prelevićem dve pjesme "Tajna" / "Prošlo je sve", koje je na singlu objavio PGT RTB.
Na Boom festivalu 76 u Beogradu svirao je kao član Beogradske rock selekcije, koju su činili Robert Nemeček na basu, Zoran Božinović na gitari, bubnjar Lazar Tošić, trubač Stjepko Gut i drugi. Na tom nastupu uradio je i prvi u seriji svojih skandala: nezadovoljan uvjezbanošću muzičara, razbio je svoj sintisajzer i prekinuo koncert.
Samostalnu karijeru poeo je singlom "Ljuljaj me nezno" 1978. godine, gotovo slucajno, jer je pesmu na tekst Marine Tucaković on komponovao za Maju Odžaklijevsku, ali se ova nije pojavila na snimanju u splitskom studiju ‘Tetrapak', pa je Enco Lesić nagovorio Olivera da je sam otpeva. Pesma je odmah postala veliki hit i Mandića je to zagolicalo da nastavi istim putem.

Sledece godine uradio je još jedan singl s pesmama "Sutra imam prazan stan" i "Osloni se na mene", a kao gost na jugoslavenskoj turneji Zdravka Čolića pojavljivao se samo da bi otpevao jednu pesmu - Ljuljaj me nežno. Sve je to trebalo biti dovoljno za uspešan početak solističke karijere, ali Mandić se iznenada povukao i tek 1980. godine snimio debitantski album "Poludeću".
Za promociju albuma uradio je TV shou "Beograd noću", kojeg je rezirao Stanko Crnobrnja, a kostime i Mandićev image osmislio je konceptualni beogradski umetnik Kosta Bunuševac. Dio javnosti bio je zgrožen Oliverovim "ženskim izdanjem", ali shou je nagradjen ‘Zlatnom ružom' Montreja, tada najprestižnijom televizijskom nagradom, pa je učinjen još jedan presedan za tadašnju sceni - emisija je objavljena i komercijalno distribuirana na video kaseti.
Drugi album "Zbog tebe bih tucao kamen" objavljen je 1982. godine i udarne su pesme bile "Smejem se, a plakao bih", "Neverne bebe" i "Sve su seke jebene" (po motivima narodne erotske poezije iz zbirke Crven ban Vuka Karadžića). Album je sniman u Švicarskoj, a kao gosti se na njemu pojavljuju brojni cenjeni muzičari, kao Điđi Jankelić na bubnjevima, Laza Ristovski na klavijaturama, trubač Stjepko Gut, te Bebi Dol, koja je pevala prateće vokale.
Krajem 1984. godine Oliver Mandić je pobedio na prvom beogradskom MESAM-u (Medjunarodni sajam muzike) s pesmom "Pitaju me, pitaju", koja je imala narodnjački štimung i tekst je za nju napisala Marina Tucaković. Uspeh je ponovio i naredne godine na istom festivalu, kada je izvodio "Pomagajte drugovi", a ta je pesma najavila treći album "Dodje mi da vrisnem tvoje ime", na kojem je bio još jedan folkoidni mega-hit "Bobane".
Desetu godišnjicu karijere obiljezio je 1987. godine objavljivanjem kompilacije "Sve najbolje", a iste godine s Nikšom Bratošem producira album Borisa Novkovića "Jači od sudbine". U to vrijeme već je radio i kao urednik za rock i pop muziku u izdavačkoj kući PGP RTB.
Sa Brankom Miličevićem Kockicom Oliver Mandić je snimio album za decu, a njegova pjesma "Deca bez adrese" pobedila je na internacionalnom konkursu UNICEF-a.
S Marinom Perazić snimio je "Mandarina i banana", pesmu koju je Jugoton objavio 1990. godine na albumu ‘12 popularnih dueta - udvoje je najlepše'.
Tokom boravka u SAD-u krajem 80-ih godina, Oliver Mandić je snimio materijal s američkim muzičarima, koji je korišten u filmu ‘Poslednji krug u Monci', radjen po scenariju Dušana Prelevića.
Krajem 1997. završio je album Kad ljubav ubije, kojeg su činili i materijali snimljeni u Americi, a na snimanju su gostovali Vlatko Stefanovski, R.M. Točak i Bebi Dol, ali album nikada nije objavljen.
Beogradski City Records je 2002. objavio reizdanje kompilacijskog albuma ‘Sve najbolje' s jednom do tada neobjavljenom, ranijom pesmom "Ako lažem, tu me seci".
U kontekstu njegove kontradiktorne karijere, s radovima koji su na svoj način revolucionalizovali ili u najmanju ruku modernizovali nekadašnju jugoslavensku pop scenu i - na drugoj strani - pesmama koje su imale bestidno komercijalan aranžman s osloncem na folk, te jednako tako u kontekstu njegovog još kontradiktornijeg angažmana izvan muzičke scene, stavovi Olivera Mandića o kolegama sa muzičke scene zvuče prilično čudno. No, u njegovom portretiranju i oni imaju ulogu:
"Nema temeljnog rada muzičara, kompozitora i izvodjača s muzičkim obrazovanjem. Kao mlad, imao sam motiv za rad, želju za uspehom, slušajući sedamdesetih godina muziku "Indeksa", "Korni grupe" i sastava "Tajm", najbolji album iz 1972. godine "Dnevnik jedne ljubavi" Josipe Lisac...Mastao sam da budem kao oni. Obožavao sam tu originalnu muziku. Mislio sam da će i naša muzika napredovati u kvalitativnom smislu. Medjutim, pojavom "seljačkog roka", Gorana Bregovića i "Bijelog dugmeta", nastalo je dvadesetak abortus-grupa kao sto su "Hari Mata Hari", "Crvena jabuka", "Merlin"...Muzika je ponovo otišla u kameno doba. Kada danas slušaš aranzmane "Korni grupe" ili "Indeksa" shvatač da su to prava remek dela.
Sve što danas radi Goran Bregović jako je smešno. Dve decenije sam proveo u muzičkim školama svirajuci na klaviru i po šest časova dnevno. Zamišljao sam da jednoga dana zasviram u sinfonijskom orkestru. Mislio sam da bi to bio vrhunac moje karijere. Uvek sam strahovao da ipak nedovoljno znam da bih jednog dana zasvirao na Kolarcu. Bregović je oborio sve svetske rekorde i sigurno će ući u Ginisovu knjigu rekorda: on je jedini svetski nepismeni muzičar koji se popeo na scenu i svirao s simfonijskim orkestrom i velikim horom. Sedne tako Goran na scenu, smeška se, brčka sa onom gitarom i viče "ojha", "ojha"...! To mi ispadne smečno, žalosno, ali i simpatično. Tragično je to za sve one muzičare koji se školuju i tri decenije rade u simfonijskom orkestru za nekoliko stotina maraka, pa se danas frapiraju kada sviraju kraj Bregovića.
Oni su zgranuti što on sa onim "ojha" uzme iz Centra "Sava" 50.000 maraka, pod izgovorom da ce lova otići u "humanitarne svrhe", pa pola novca strpa sebi u džep. Muzika Gorana Bregovica za mene je prava humoristicka serija Benija Hila."

Diskografija

Singlovi
1978 - Ljuljaj me nezno / Šuma (PGP RTB)
1978 - Sutra imam prazan stan / Osloni se na mene (PGP RTB)
Albumi
1981 - PROBAJ ME (PGPT RTB)
1982 - ZBOG TEBE BIH TUCAO KAMEN (Jugoton)
1985 - DODJE MI DA VRISNEM TVOJE IME (Jugoton)
1987 - SVE NAJBOLJE, kompilacija (Jugoton)
1993 - SMEJEM SE, A PLAKAO BIH, kompilacija (PGP RTS)
2002 - SVE NAJBOLJE (City Records)