16 GODINA SA VAMA !!! Dobro dosli na Delta Radio Forum !!! Uzivajte uz najbolju narodnu muziku na internetu !!!

***INFO: UKOLIKO IMATE PROBLEMA SA PRISTUPOM FORUMA PUTEM GOOGLE CHROMA ,EDGE-A ILI OPERE KORISTITE MOZZILU ZA POKRETANJE FORUMA ***

Slušajte Radio 31 Plus pomoću:

Winamp, iTunes Windows Media Player Real Player QuickTime


SLUSATE RADIO 31 PLUS UZICE:


Strana 10 od 10 PrvaPrva ... 8910
Prikaz rezultata 91 do 100 od 100
  1. #91
    Dj.Vesna's Avatar
    Registrovan
    Nov 2010
    Lokacija
    Rusija
    Postovi
    17,211
    Country: Russian Federation
    Thanked: 4599

    Odg: Poznate Licnosti - Biografije



    Apulej



    Kratka biografija


    Apulej (lat. Apuleius) (Madaura, Numidija, o. 125. - ?, o. 180.), rimski književnik i filozof. Sljedbenik je mističnog platonizma, a poznat je kao autor djela Metamorfoze ili Zlatni magarac, fantastično-satiričnog romana, u kojem se mladić pretvara u magarca i spoznaje velike ljudske grijehe sve dok mu božica Izida ne vrati ljudsko obličje.Najpoznatiji dio knjige je priča o Amoru i Psihi koja je obrađivana i u kasnijoj književnosti.

    Druga važnija djela su Apologija, obrana na sudu zbog optužbe za magiju, te Florida, zbirka govora i predavanja.

    Rodio se o. 124. godine u rimskoj provinciji Numidiji. Otac mu je bio provincijalni dužnosnik, koji je nakon smrti njemu i bratu ostavio malo bogatstvo. Školovanje je započeo u Madauri, gdje je naučio latinski i grčki, a obrazovanje je nastavio u Kartagi, Ateni i Rimu učeći književnost, gramatiku, retoriku i filozofiju.

    Mnogo je putovao te je došao u kontakt s istočnosredozemnim kulturama i religijama, napose s egipatskom religijom i kultom Izide što je kasnije upotrijebio za svoje djelo Metamorfoze. Nakon podučavanja u Rimu, krenuo je u Aleksandriju, ali je zastao u gradu Oea, blizu današnjeg Tripolija, gdje ga je stari poznanik Sicinius Pontianus, zamolio da se oženi njegovom majkom udovicom, Aemilijom Pudentilom. Nakon Pontianusove smrti, njegova se rodbina okrenula protiv Apuleja i optužila ga da je služeći se magijom nagovorio Aemiliju na brak. Apulej je na sudu iznio svoju obranu koja je postala poznata kao Apologia ili De magia.

    Izvor Wikipedija

    Sva muzika koja se nalazi na našem forumu postavljena je iz promotivnih razloga i podleže zaštiti autorskih prava.
    Stoga ste dužni da svaku pesmu koju skinete sa našeg foruma (nakon slušanja) uklonite sa Vašeg HDD-a u roku od 24h!
    Ukoliko Vam se sviđa preslušana pesma kupite CD tog izvođača!



    "Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe."


    Dj.Vesna®www.radio-delta.com

  2. #92
    Dj.Vesna's Avatar
    Registrovan
    Nov 2010
    Lokacija
    Rusija
    Postovi
    17,211
    Country: Russian Federation
    Thanked: 4599

    Odg: Poznate Licnosti - Biografije

    Zvonimir Majdak


    Zvonimir Majdak (Zrinska kod Grubišnog Polja, 1938. ), hrvatski književnik, smatra se za najplodnijeg pisca proze u trapericama. Djela objavljuje i pod pseudonimom Suzana Rog.

    Gimnaziju je polazio u Virovitici. U Zagrebu je studirao književnost, a kao vrlo mlad pjesnik javio se u svoje doba popularnom lirikom u knjigama "Tip na zelenoj livadi" i "Ukleti motociklist".

    Središnji Majdakov interes bila je proza u kojoj je ostvario velik opus objavivši tridesetak romana. Prema njegovim romanima ili scenarijima snimljeno je 9 filmova.

    Romani

    Bolest 1964.
    Kužiš, stari moj 1970.
    Pazi, tako da ostanem nevina ili Marta i Lela iz Remetinca 1971.
    Stari dečki 1975.
    Marko na mukama 1977.
    Kupanje s Katarinom 1978.
    Ženski bicikl 1978.
    Gadni parking 1980.
    Biba, okreni se prema zapadu 1982.
    Kćerka 1985.
    Muška kurva 1986.
    Krevet 1990.

    Suzana Rog

    Baršunasti prut 1987.
    Gospođa 1988.
    Ševa na žuru 1989.
    Ponovo sam nemoralna i pokvarena 1996.
    Želim još puno puta 2001.

    Filmovi

    Iluzija 1967. r. Krsto Papić
    Kužiš, stari moj 1973. r. Vanča Kljaković
    Medeni mjesec 1983. r. Nikola Babić (prema romanu Marko na mukama)

    Izvor: Wikipedija
    Sva muzika koja se nalazi na našem forumu postavljena je iz promotivnih razloga i podleže zaštiti autorskih prava.
    Stoga ste dužni da svaku pesmu koju skinete sa našeg foruma (nakon slušanja) uklonite sa Vašeg HDD-a u roku od 24h!
    Ukoliko Vam se sviđa preslušana pesma kupite CD tog izvođača!



    "Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe."


    Dj.Vesna®www.radio-delta.com

  3. #93
    Dj.Vesna's Avatar
    Registrovan
    Nov 2010
    Lokacija
    Rusija
    Postovi
    17,211
    Country: Russian Federation
    Thanked: 4599

    Odg: Poznate Licnosti - Biografije



    Zaharije Orfelin


    Početak novije srpske književnosti vezan je uz ime i delo Zaharije Orfelina, jednog od najznačajnijih, ali i najneobičnijih srpskih stvaralaca.
    Orfelin je bio učitelj i činovnik, pesnik i grafičar, leksikograf i prirodnjak, istoričar i vinogradar, prevodilac, urednik i izdavač, polemičar i putnik, i još mnogo toga. Znao je ruski, latinski, nemački, francuski. Stvorio je vlastitu biblioteku od preko 200 knjiga. To je i jedina zbirka njegovih stvari sačuvana do danas.
    noge nepoznanice ostavio je sam Orfelin jer je, ko zna zbog cega, mistifikovao svoj život i rad i zametao tragove. I o njegovom prezimenu, koje je sam uzeo, postoje jedino pretpostavke. Da je nastalo spajanjem antickih mitoloških imena Orfej i Lin, vezuje se, zatim, uz francusku rec orphelin (siroce) ali i uz ime francuskog medaljera Orphelina iz sedamnaestog vijeka. Prezime Stefanovic, pod kojim se takode pominje, nije nikada i nigde upotrebio i ono nije nacinjeno prema ocevom imenu.
    Prva Orfelinova biografija objavljena je za njegovog života, 1776., u leksikonu ugarskih pisaca ucenog madarskog pijariste Eleka Horanyia i sadrži podatke koje nijedan kasniji izvor nije doveo u sumnju.
    Orfelin je roden u Vukovaru 1726. godine.Po vlastitom tvrdenju bio je samouk u šta je, u svetlu zavidnih znanja koja je pokazao u mnogim oblastima, teško poverovati.


    Svoju književnu, umetnicku i sve druge aktivnosti zapocinje 1757., nakon sedmogodišnjeg uciteljskog rada, raskošnom rukopisnom knjigom Pozdrav Mojseju Putniku. Za ovu spomenicu u cast instalacije novopostavljenog backog episkopa Orfelin je ispevao, vrlo složenom metrikom, venac panegiricnih pesama, neke i sa akrostihom. Knjigu je kaligrafski ispisao i ukrasio portretima, crtežima i vinjetama, notama zabeleživši cak i melodiju pojedinih pjesama.
    Iste godine (1757) postaje kancelar u službi mitropolita Pavla Nenadovica. U Sremske Karlovce, tada centar srpskog politickog i duhovnog života, donosi štamparsku presu i pocinje sa otiskivanjem bakroreznih knjižica, ali i samostalnih grafickih listova. Želja za štampanjem knjiga u pravim štamparijama odvešce ga u Veneciju. Tamo ce 1761., u štampariji venecijanskog Grka Dimitrija Teodosija koji je nešto ranije nabavio cirilicna slova, objaviti svoju pjesmu Gorestni plac, prvo štampano pesnicko delo kod Srba. Time ce postati zacetnik srpskog književnog pesništva. Jedini poznati primjerak ove knjižice izgoreo je 6. aprila 1941. u Narodnoj biblioteci u Beogradu. Pod naslovom Plac Serbiji objavice, 1762. ili 1763., istu pesmu na jeziku bližem narodnom. U posebnim knjižicama štampace u Veneciji i pesme Trenodija, Sjetovanje, Pjesn istoriceska te 1765. Melodiju k prolecu kojom, uglavnom, završava svoj pesnicki rad.
    U Veneciji radi kao redaktor i korektor Teodosijeve štamparije koja u to doba doživljava najveci procvat. Izdaje Slovenski bukvar (1767.) kojim, možda i nehotice, nacinje pitanje reforme srpskog književnog jezika, prireduje i izdaje udžbenike latinskog jezika, prve srpske, danas nesacuvane, kalendare te niz drugih knjiga.
    Žureci da svojim sunarodnicima približi dostignuca evropske prosvecenosti objavljuje 1768. prvi i, nažalost, jedini broj Slaveno-srpskog magazina, prvog srpskog i južnoslovenskog casopisa.
    Orfelinov Magazin sadrži poucne clanke, pripovetke, pesmu – prvi sonet u srpskoj književnosti, epigrame i pregled novoobjavljenih knjiga – prve recenzije u srpskoj literaturi. Predgovor ovom casopisu prvi je programski tekst srpske književnosti. U njemu Orfelin izlaže razloge pokretanja i urednicki program koji je, zapravo, dugorocni projekat kulturne politike, plan najprecih delatnosti u brojnim oblastima. Jasno isticuci nacionalno-patriotski moment smatra da samo prosveceni i kulturni narodni mogu održati korak u svom istorijskom rastu. Iako je pisao na slaveno-srpskom, Orfelin uocava potrebu upotrebe narodnog jezika u književnosti i zalaže se za narodni jezik kao medij književnog dela. Bez širokog kruga citalaca i saradnika ali i bez mecene koji bi mu produžio život Magazin je bio preuranjen pokušaj.
    Orfelinovo životno delo je dvotomna knjiga Život Petra Velikog, objavljena 1772. u Veneciji u dve varijante – skromnijoj, anonimnoj i luksuznoj, potpisanoj, sa posvetom Katarini Velikoj. Za svoju monografiju o slavnom ruskom caru prikupio je znatnu literaturu i koristio brojne izvore, ruske i zapadnoevropske, medu ostalima dela Lomonosova i Voltairea. Petra Velikog velica kao prosvecenog vladara i reformatora koji iz svoje zemlje progoni glupost i divljinu. Knjiga ima i sasvim odredenu patriotsku misiju jer skrece ruskom dvoru pažnju na srpski narod. Pedantno beleženje dogadaja doveo je Orfelin u sklad sa raskošnom likovnom opremom knjige za koju je izradio bakrorezne karte, ilustrovao je portretima i medaljama ucinivši je tako pravim štamparskih i grafickim remek-delom, jednom od najlepše opremljenih srpskih knjiga sve do danas. Kao književno djelo ta se knjiga može smatrati zacetkom srpskog istorijskog romana. Vec 1774. preštampana je u Rusiji, a njome se koristio i Puškin.
    Godine 1770. becki štampar Josef Kurcbek dobija monopolsku privilegiju za štampanje cirilicnih knjiga i znacaj venecijanske štamparije zamire. Orfelin, vec bolestan od tuberkuloze, nastanjuje se u Sremskim Karlovcima i, baveci se domacom ekonomijom, vraca se umetnosti bakroreza. Izraduje niz bakroreznih listova koji su medu najvecim dometima srpske graficke umetnosti. Postaje clan akademije beckog majstora Jacoba Mathiasa Schmutzera, prvog bakroresca carstva. Automatski ce biti primljen i u novoosnovanu Akademiju slobodnih umetnosti. Za svoj udžbenik krasnopisa, Slavensku i vlašku kaligrafiju, narucen od Ilirske dvorske kancelarije i otisnut 1778. sa bakrenih ploca, dobice nagradu od Marije Terezije. Kriticki i otvoreno piše tih godina Predstavku Mariji Tereziji, opsežnu studiju o stanju crkveno-prosvetnih poslova i javnog života srpskog naroda u austrijskoj monarhiji s predlozima za rešavanje citavog niza pitanja. U tom spisu ostavice dragocenu gradu za poznavanje društvenih prilika kod Srba u osamnaestom veku, svedocanstvo o izvrsnoj obaveštenosti i znanju, ali i savršeno savladanom skolastickom nacinu raspravljanja.
    Zbog bolesti, nerodnih godina, finansijske propasti – ne zna se pouzdano, ostaje bez kuce i imanja. Živi u fruškogorskim manastirima. Pocetkom 1783. dobija mesto korektora Kurcbekove štamparije u Becu. Pravi ponovo planove, predlaže izdavanje srpsko-nemacko-latinskog recnika, objavljivanje Biblije i raznih drugih potrebnih knjiga. U Becu te godine objavljuje i svoje poslednje knjige Vecni kalendar i Iskusni podrumar.
    Vecni kalendar je citava mala enciklopedija znanja u duhu vremena i prema horizontu publike. Njime Orfelin u srpsko društvo uvodi naucne pojmove o prirodi i svemiru, govori o astronomiji, klimi, fizici, piše pouke o cuvanju zdravlja i druge korisne savete, ustajuci protiv neznanja i praznoverja, isticuci ideje o važnosti prirodnih nauka. Donosi i bakrorezne ilustracije tema o kojima piše, medu ostalima crteže kristala snega. Za Vecni kalendar radi jedan od svojih najuspelijih bakroreza, kompoziciju Stvaranje sveta i piše Molitvu pred smrt, svoje poslednje pesnicko delo.
    Iskusni podrumar knjiga je namijenjena vinogradarima, nastala na nemackim uzorima, u koju unosi i svoja vlastita iskustva i, možda prve, opise proizvodnje vina u Sremu. Ni ovom knjigom nije Orfelin ostao u granicama konvencionalnog, nudeci samo prakticni prirucnik. Pišuci o istoriji, mestu i znacaju vina, o raspoznavanju kvaliteta, uživanju u vinu, ispisao je Orfelin, prvi kod Srba, i stranice o odgajanju ukusa.
    Za više od toga što je uradio u Becu te godine bilo je vec prekasno. Teško bolestan, vraca se da potraži mesto za grob u zavicaju. Boravi najpre u Pakracu, a pocetkom 1784. stiže u Novi Sad. Tu umire, izmucen u borbi života, 30. januara 1785. Iza sebe je ostavio veliko, lepo i raznoliko delo. U to doba teško da je ko mogao više i bolje.
    Svojim celokupnim opusom Orfelin je postavio temelje racionalisticke i gradanske orijentacije srpske kulture. Sretna je okolnost što se taj i takav stvaralac našao na njenom pocetku, u doba kada je pravila svoje prve moderne korake.

    Sva muzika koja se nalazi na našem forumu postavljena je iz promotivnih razloga i podleže zaštiti autorskih prava.
    Stoga ste dužni da svaku pesmu koju skinete sa našeg foruma (nakon slušanja) uklonite sa Vašeg HDD-a u roku od 24h!
    Ukoliko Vam se sviđa preslušana pesma kupite CD tog izvođača!



    "Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe."


    Dj.Vesna®www.radio-delta.com

  4. #94
    Dj.Vesna's Avatar
    Registrovan
    Nov 2010
    Lokacija
    Rusija
    Postovi
    17,211
    Country: Russian Federation
    Thanked: 4599

    Odg: Poznate Licnosti - Biografije

    Željko Krznarić


    Željko Krznarić, pjesnik,tekstopisac,voditelj...rođen je 1946. godine u Varaždinu.
    S pravom ga zovu najboljim živućim piscem ljubavne poezije u Hrvatskoj .
    Malo nas zna da je :Uzalud vam trud svirači za Prljavo kazalište ,Ruže i suze za Indexe, Da je moja mandolina znala u izvedbi Kemala Montena...i druge pjesme koje rado pjevušimo,napisao upravo Željko Krznarić,mada ga podrugljivci nazivaju piscem kuharica. Živi i radi u Zagrebu.
    Napisao je i objavio desetak knjiga ljubavne poezije, s malim dijelom vas želim upoznati,a ako vam pored toga po receptima iz neke od njegovih knjiga netko
    prepremi obrok s ljubavlju ..Ima li što ljepše?
    Za svoj pjesnički rad nagrađen je književnom nagradom "Zvonimir Golob" za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu "Ti imaš oči koje sam nekad viđao"…
    Objavljene su mu knjige ljubavne poezije: Ljubav s predumišljanjem, Jutarnje izdanje ljubavi, Zagrebačke ljubavne pjesme...i druge




    Odlaziš

    kažeš zauvijek
    uzimaš čak i onaj stari kaput
    koji je u ormaru visio
    iz čiste sentimentalnosti
    i rukavice izemdju ostalog
    koje si nosila one hladne zime
    kad su ti samo oči bile tople
    ljubavi

    ova godina mora da je loše pocčla

    ima u tome nešto
    što nećemo nikada razumijeti
    ima tako nekih tuga
    koje ne osjetiš
    i koje te zateknu pri buđenju

    i sad ti odlaziš

    nervozno pališ cigaretu
    okreni se jos jednom
    i pogledaj me u oči
    pogledaj u budućnost
    koja gori negdje daleko
    i reci
    pošteno od srca

    znaš i sama da takvih ljubavi
    nema na svijetu

    i sad kada odlaziš
    izađi tiho na prstima
    pređi tih par koraka
    iz sadašnjosti

    zaustavi vjetar

    poneku sitnicu namjerno zaboravi
    da se mozeš vratiti
    kad prođu godine
    i kad srce zbroji sve dobro i loše

    odlaziš

    čak i to činis na svoj profinjen način
    u sobi tišina
    samo neka pjesma na radiju
    dopola izgorjela svijeća
    vani prve pahulje snijega

    kraj kakav sam već negdje čitao u romanima
    blesav i nepotreban
    ubitacan
    kraj koji ostavlja tragove

    godina će biti loša...
    Sva muzika koja se nalazi na našem forumu postavljena je iz promotivnih razloga i podleže zaštiti autorskih prava.
    Stoga ste dužni da svaku pesmu koju skinete sa našeg foruma (nakon slušanja) uklonite sa Vašeg HDD-a u roku od 24h!
    Ukoliko Vam se sviđa preslušana pesma kupite CD tog izvođača!



    "Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe."


    Dj.Vesna®www.radio-delta.com

  5. #95
    Dj.Vesna's Avatar
    Registrovan
    Nov 2010
    Lokacija
    Rusija
    Postovi
    17,211
    Country: Russian Federation
    Thanked: 4599

    Odg: Poznate Licnosti - Biografije



    Elmore Leonard

    Elmore John Leonard Jr. (New Orleans, Louisiana, 11. oktobra 1925.) je američki romanopisac i filmski scenarist.
    Njegovi prvi romani na tržištu su se pojavili tijekom pedesetih, a većinom se radilo o westernima. Kasnije je počeo pisati romane više tematskih sadržaja, misterioznog i kriminalističkog žanra, kao i filmske scenarije.
    Prema njegovim su romanima snimljeni brojni filmovi od kojih je vjerojatno najpoznatiji Uhvatite maloga snimljen 1995. prema romanu kojeg je napisao pet godina ranije, a 1999. je napisao njegov nastavak pod naslovom Sve je cool prema kojem je 2003. počela produkcija istoimenog filma.



    Izvor; Vikipedija
    Sva muzika koja se nalazi na našem forumu postavljena je iz promotivnih razloga i podleže zaštiti autorskih prava.
    Stoga ste dužni da svaku pesmu koju skinete sa našeg foruma (nakon slušanja) uklonite sa Vašeg HDD-a u roku od 24h!
    Ukoliko Vam se sviđa preslušana pesma kupite CD tog izvođača!



    "Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe."


    Dj.Vesna®www.radio-delta.com

  6. #96
    Dj.Vesna's Avatar
    Registrovan
    Nov 2010
    Lokacija
    Rusija
    Postovi
    17,211
    Country: Russian Federation
    Thanked: 4599

    Odg: Poznate Licnosti - Biografije



    Džefri Čoser


    Džefri Čoser (engl. Geoffrey Chaucer; oko 1343 – 25. oktobar 1400) je bio jedan od najznačajnijih engleskih srednjevekovnih pesnika, filozof, vojnik, dvoranin i diplomata. Njegovo najznačajnije delo je „Kanterberijske priče“, kolekcija od 24 priče. Od toga su samo dve napisane u prozi, a ostale u stihu. Od ostalih njegovih dela izdvajaju se: „Knjiga o vojvotkinji“, „Roman o ruži“, „Parlament ptica“, „Troil i Kresida“, „Legende o dobrim ženama“ itd.
    Džefri Čoser nazvan je ocem engleske poezije, a ponekad taj epitet proširuju na čitavu englesku književnost. On je svojim doprinosom uvođenju narodnog jezika u književnost imao ulogu sličnu onoj koju je u Italiji imao Dante.

    Svojim interesovanjem za život i ljude onakve kakvi jesu, bez prevashodno moralizatorske pobude, Čoser se približio renesansnom humanizmu. Zbog takvog stava, pesnik je osećao potrebu da se pravda pred sudom svog vremena.

    Čoser je na dvoru bio diplomata i te osobine provejavaju kroz njegovo delo. Čoser svoje interesovanje za razne strane čovekove ličnosti tretira u maniru koji nije bio nov u književnosti pre njega – razna gledišta (često protivrečna) on potkrepljuje autoritetima – književnim, religijskim i naučnim. Zato se o njemu može govoriti kao o učenom pesniku.

    Po današnjem merilu, Čoser je, prema izboru tema i sižea, sasvim neoriginalan pisac. Ali to je vreme kada su shvatanja o autorstvu, originalnosti i individualnosti bila drugačija – preuzimanje gotovih motiva i tema iz klasične i novije književnosti bila je redovna pojava. Sižee za Kanterberijske priče Čoser je nalazio u drugim delima, od kojih su mnoga već pripadala usmenoj tradiciji.

    Čoserova naracija, bukvalno shvaćena – neizvodljiva je. Čitalac je prihvata, iako je nemoguće ostvariti situaciju da jedan jahač u pokretu pripoveda u stihovima u jampskom pentametru tako da ga čuje ostalih 30 jahača. Sižeima je prilagođena forma pripovedanja: priče koje su bliže običnom i svakidašnjem životu pisane su jampskim pentametrom, dok su one s religijsko-moralizatorskim temama date u složenijoj formi. Iako Kanterberijske priče nemaju linearnu strukturu, ni razvoj zapleta, ipak postoji jasan početak, srednji deo, pun enciklopedijskih podataka o ljudskim slabostima i vrlinama s ukomponovanim moralnim komentarom i čestim naravoučenijima. Zanimljivo je porediti Čosera iz stvarnosti i Čosera kao pripovedača u delu.

    U delu on ne ume da ispriča nijednu valjanu priču u stihu. Čoser hodočasnik razdvojen je od Čosera autora, čime se povećava realistični utisak da ostale priče i nije pisao on, nego da su nastale spontanim kazivanjem hodočasnika. Pravnikov lik, recimo, u uvodu za svoju priču pominje Čoserov književni rad.
    Kanterberijske priče su uokviren niz raznovrsnih pripovedaka povezan u celinu i stavljen u englesku savremenu sredinu. Okivir kao takav pojavljivao se u svetskoj književnosti i pre Čosera – u 1001 noći i Dekameronu za koji Čoser verovatno nije znao u njegovom integralnom obliku. Ideju o hodočašću kao pripovedačkom okviru Čoser je možda dobio od Đovanija Serkambija čija se novela oslanja na sličnu šemu.

    Veruje se da je Čoser opisao stvarno hodočašće iz 1387. godine u kome je i sam bio učesnik, ali ovu biografsku pretpostavku treba primiti s rezervom. Iako se nekim hodočasnicima pominju imena, oni su većinom identifikovani prema zanimanjima. Pretpostavlja se da su mnogi prikazani po uzoru na stvarne osobe; neki izučavaoci su ih pokušavali dovesti u vezu sa Čoserovim savremenicima. Jedini poklonik kome Čoser navodi ime i prezime je Krčmar – Hari Bejli, za koga se pretpostavlja da je zaista i postojao.

    U slikanju poklonika Čoser je odstupio od srednjevekovnog kanona po kome se slikaju tipovi, a ne pojedinci, uspevši da ostvari srećan spoj tipičnog i individualnog, što je često shvatano kao krajnji cilj realističkog prikazivanja. Unošenje mnoštva detalja i fizičkih pojedinosti dočaravaju individualne karaktere. U razrađenoj formi data je panorama engleskog društva 14. veka; Čoser je odabrao ličnosti i u Opštem prologu ih opisao tako da one predstavljaju sve staleže i gotovo sve profesije engleskog srednjevekovnog društva. Neki od portreta su idealizovani – oni koje je sam Čoser cenio i smatrao bitnim za društvo.

    U portretiranju svojih hodočasnika Čoser se pokazuje kao humorista i satiričar sa žaokom uperenom naročito protiv pokvarenih slugu crkve koji svoja zbvanja shvataju samo kao izvor materijalne koristi. Među crkvenim redovima, jedino opravdanje Čoser nalazi za čestitog paroha, dok su kaluđeri, oprostioci i sudski pozivari prikazani kao paraziti, skloni smicalicama i prevarama, lakomi i licemerni. Mada jasno pokazuje svoje simpatije/antipatije, Čoser ne izlazi iz uloge objektivnog posmatrača – podrugljivog i zajedljivog – ali ipak posmatrača, a ne sudije.
    Podsmevanje kod Čosera nije izraženo s mržnjom, ni posprdno. Razotkrivanje nečasnih ili nepodobnih postupaka njegovih likova praćeno je dobroćudnim i zdravim humorom. Čoser jasno razlikuje pošteno i valjano od iskvarenog i nečasnog, ali ne šiba oštro tu razliku.

    Čoser svoje ličnosti pušta da govore i teško je dokučiti autorov vlastiti sud. O Čoserovim shvatanjima postoji obimna literatura koja je puna suprotnih tvrdnji, zato što je i sam život koji Čoser slika protivrečan u svojoj složenosti. Autor se služi metodom jukstapozicije, stavljajući kontrastne rečenice jednu pored druge. Takve su pohvale sa naknadnim dodavanjem ironičnog komentara. Čoserov humor je dvosmeran i ambivalentan; Žena iz Bata je predmet smeha, ali i ona sama upućuje šalu i kritiku na račun zvaničke crkvene kulture. Iz potrebe da izbegne otovren napad na neku pojavu koju osuđuje, nastaje poznata Čoserova ironija, on predmete ironično imenuje njihovim antonimima. Čoser je takođe i pun aluzija, ali one uvek ostaju slabo osvetljena mesta u literaturi.




    Izvor;'Vikipedija
    Sva muzika koja se nalazi na našem forumu postavljena je iz promotivnih razloga i podleže zaštiti autorskih prava.
    Stoga ste dužni da svaku pesmu koju skinete sa našeg foruma (nakon slušanja) uklonite sa Vašeg HDD-a u roku od 24h!
    Ukoliko Vam se sviđa preslušana pesma kupite CD tog izvođača!



    "Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe."


    Dj.Vesna®www.radio-delta.com

  7. #97
    Dj.Vesna's Avatar
    Registrovan
    Nov 2010
    Lokacija
    Rusija
    Postovi
    17,211
    Country: Russian Federation
    Thanked: 4599

    Odg: Poznate Licnosti - Biografije

    Agata Kristi



    Ona je definitivno najbolja, majstor zapleta i raspleta u kome treba upotrebiti mozak. Zato je neprevaziđena - krajica zločina u literaturi. Njeno visočanstvo - Agata

    Agatha Christie, poznata u svetu kao pisac kriminalistickih romana, objavila je preko 80 romana i zbirki kratkih prica, prevodjena vise od Sekspira, njena dela su prodata u preko bilion primeraka samo na engleskom jeziku i u jos toliko primeraka na preko 100 jezika na koje su prevedena, tako da sa pravom nosi titulu "Kraljice zlocina". Jedino su Sekspirova dela i Biblija bili vise prodavani, ali Sekspira je prevazisla po broju jezika na koje je prevedena, tako da se ona brojem svojih dela svakako smesta u sam vrh svetske knjizevnosti kao najproduktivniji pisac svih vremena. Za 56 godina njene spisateljske aktivnosti napisala je i objavila 67 kriminalistickih romana, vise od 150 kratkih prica koje su objavljene u preko 20 zbirki, na desetine kracih i duzih pozorisnih komada, od kojih je najpoznatija svakako "Mousetrap" koja je samo u Londonu u Ambassadors Theatre, igrana bez prekida vise od 30 godina i bila izvodjena bezmalo 9.000 puta, a do sada u svetu imala vise od 20.000 izvodjenja i traje vise od 50 godina. Nekoliko desetina filmova i TV serija je snimljeno po motivima njenih romana.

    Agatha Mary Clarissa Miller Christie Mallowan je rodjena 15. septembra 1890. godine u kuci "Ashfield" u Barton Road, Torquay, Devon u Engleskoj, kao cerka Fredericka Alvah Millera, Amerikanca i Clarisse Boehmer Miller, Engleskinje, kao najmladje od troje dece - brata Monty i sestre Madge, u patrijahalnoj, uglednoj porodici. Otac joj je umro dok je jos bila dete, u njenoj jedanaestoj godini. Odgajana i vaspitavana pod nadzorom guvernanti i tutora, nikada nije pohadjala skolu, ali je vec u petoj godini citala i pisala. Jos dok je bila dete, razne kreativne igre privlacile su njenu paznju i kao prilicno povucena i stidljiva, tesko je izrazavala svoja osecanja i sa godinama se okretala muzici kao nacinu izrazavanja, a kasnije i pisanju pod budnim nadzorom i uz ohrabrivanje majke. Vec sa dvanaest godina pocinje da pise poeziju i kratke price i da ih na majcin savet salje magazinima. U sesnaestoj godini odlazi na skolovanje u Pariz, na studije klavira i pevanja. Bila je jako posvecena studijama, ali njen strah od scene i javnog pojavljivanja, kao i povucena priroda onemogucili su je da se ozbiljnije posveti tome i napravi karijeru. Posle zavrsenog skolovanja odlazi sa majkom u Egipat (Cairo) i tamo pise svoju prvu kratku pricu. Podrzana od strane majke, kao i Edena Philpottsa, suseda i prijatelja iz Torquaya, nastavlja da se bavi pisanjem.

    1912. godine upoznaje, a dve godine kasnije u svojoj 24. godini, udaje se za Archibalda Christie, a samo dva dana po vencanju on napusta Pariz i odlazi na duznost oficira Kraljevskog vazduhoplovnog korpusa, a ona za vreme Prvog svetskog rata radi kao medicinska sestra u Bolnici Crvenog krsta u Torquay, gde stice mnoga korisna znanja i o otrovima, sto ce joj biti korisno kasnije kada bude opisivala zlocine u svojim knjigama. Po zavrsetku rata, 1918. godine, njih dvoje se nastanjuju u Londonu. 1919. godine radja im se cerka Rosalind. Dok je pukovnik Kristie bio zauzet ratovanjem, Agatha u roku od godinu dana zavrsava rad na svojoj prvoj knjizi misterija 'The Mysterious Affair at Styles' koja je nekoliko puta odbijana od strane izdavaca dok konacno nije ugledala svetlost dana pet godina kasnije 1920. godine i ubrzo postala pravi hit. Godinu za godinom, Agatha objavljuje jos nekoliko veoma popularnih romana, a vec u prvom objavljenom uvodi Hercule Poirota u svoje romane, koji ce svojim briljantnim umom zapretiti da pomuti slavu sada vec slavne spisateljice i postati glavni lik u tridesetak njenih knjiga koje ce kasnije napisati. Ostace upamceni ona kao nasjlavnija spisateljica detektivskih romana 20 veka i on kao najslavniji detektiv svih vremena koji se ikada pojavio u nekoj knjizi.

    Ali iako je njena karijera pisca isla uzlaznom putanjom, nije njen brak sa Archibaldom. Zaljubivsi se u drugu zenu, mladu Nancy Neele, zatrazio joj je razvod 1926. godine. Potpunu paznju javnosti konacno zaokuplja te iste godine kada se u prodaji nalazi njena knjiga 'The Murder of Roger Ackroyd' koja toliko privlaci paznju da je adaptirana i u pozorisnu predstavu "Alibi". Medjutim, ophrvana bolom zbog smrti majke, kao i neuspehom u privatnom zivotu u braku sa Archibaldom, Agatha tajanstveno nestaje, ostavljajuci celu Englesku u nedoumici oko toga gde je i sta joj se desilo. Pronadjena je jedanaest dana kasnije u malom hotelu na severu Engleske u mestu Harrogate, prijavljena pod imenom Mrs Neele, objasnivsi policiji svoj nestanak gubitkom pamcenja. Medjutim pronadjen je njen slupani auto u blizini tako da je njen nestanak i dan danas ostao misterija. Ovaj dogadjaj je bio i tema filma "Agatha" koga je 1978. godine rezirao Michael Apted. U glavnimj ulogama pojavili su se Vanessa Redgrave i Dastin Hofman. 1928. konacno je okoncan razvod sa Archibaldiom Christijem i on se zeni sa Nancy Nelle. Archibald Christie umro je 1962. godine.

    Posle nekoliko velikih hitova kao sto su "The Mystery Of The Blue Train" i "The Seven Dials Mystery", kao i zbirke kratkih prica,1930. godine u prodaji se pojavljuje njen novi roman 'Murder at the Vicarage' kojim u literturu uvodi Miss Jane Marple, njenog drugog velikog detektiva. Te iste godine, 11. septembra ponovo se udaje, ovoga puta za 14 godina mladjeg Maxa Mallowana, mladog arheologa koga je upoznala jos 1927. godine na svom prvom putovanju po Mesoptamiji. Zivot i putovanja sa njim po srednjem i bliskom istoku, upoznavanje novih krajeva i obicaja inspirisu je da napise svoje velike romane 'Death on the Nile' i "Murder In Mesopotamia". U tih deset godina od 1930. do 1940. godine pise nekoliko svojih najpopularnijih romana koji su je zauvek ucvrstili na mestu "Kraljice zlocina" To su bili romani: 'Murder on the Orient Express', 'Death on the Nile', 'Ten Little Niggers', 'Cards On The Table', 'ABC Murders', 'Why Didn't Ask Evanse?', 'Three-Act Tragedy', kao i preko pedesetak kratkih prica sa cuvenim Belgijancem Hercule Poirotom u glavnoj ulozi... Tih godina pojavljuje se i serija novih prica sa novim detektivima kao sto su: Harley Quin, Mr. Parken Pyne, kao i Tommy and Tuppence Berensford.

    1928. godine Agatha prodaje svoju rodnu kucu "Ashfield" i kupuje imanje "Greenway House" u Devonu. 1930. godine objavljuje svoj prvi psiholoski romanticni roman "Giant's Bread" pod pseudonimom Mary Westmacott. Od tada pa do 1956. godine napisala je i pod istim pseudonimom objavila ukupno sest romanticnih romana "Unfinieshed Portait", "Absent In The Spring", "The Rose And The Yew Tree", "A Daughter's Daughter" i "The Burden". Posle zajednickih putovanja sa Maxom Mallowanom po egzoticnim krajevima nastaje i njena predivna knjiga "Come, Tell Me How You Live" kao i "Star Over Betlehem" zbirka kratkih prica i pesama za decu. Treba napomenuti da je Agatha u svojoj mladosti pisala pesme koje su objavljene u dve zbirke "The Road Of Dreams" i "Poems", kao i da je posle velikog iskustva i bogate karijere napisala autobiografiju koja je objavljena posle njene smrti. Za vreme Drugog svetskog rata opet je privremeno razdvojena od svog supruga Maxa koji kao strucnjak odlazi u britansko odeljenje u Kairu dok ona radi u "University College Hospital" u Londonu. Njena jedina cerka Rosalind se udaje za Huberta de Burgh Pricharda, sa kojim dobija sina Mathewa 1943, a vec sledece godine ostaje udovica. Kasnije se udaje ponovo za Anthony Hicksa. Intersantno je da je Agatha tih godina, tokom Drugog svetskog rata napisala "Zavesu" i "Usnulo ubistvo" kao poslednje slucajeve Herkula Poaroa i Gospodjice Marpl i dala cerki, odnosno Maxu obavezu da rukopise ta dva romana cuvaju na sigurnom. Ta, njena poslednja dva romana, nastala su u periodu njenog najplodnijeg stvaralastva a objavljeni su tek 1975., odnosno 1976. godine, dakle punih 35 godina posle nego sto su napisani. Po zavrsetku rata, u maju 1945. godine Max se vraca iz Egipta i oni se useljavaju u "Greenway House" u Devonu.

    1948. godine odlazi za Irak sa Maxom, praveci mu drustvo u njegovim istrazivanjima i upravo tamo tih godina zapocinje rad na svojoj "Autobiografiji" koju je pisala do 1965. godine i koja je objavljena godinu dana nakon njene smrti. Pedesete i sezdesete godine dvadesetog veka bice upamcene u njenoj karijeri kao period daljeg uspona detektivskim romanima "Mrs McGinty's Dead", "Destination Unknown", "Hickory, Dickory, Dock", "4.50 From Paddington", "Oredeal By Innosence", "A Carribean Mystery", "The Mirror Cracd Side From Side", kao i brojnim pozorisnim komadima koji su u godinama posle drugog svetskog rata radjeni po njenim knjigama, kao i filmovima koji su snimani u nameri da malo u tim sumornim godinama privuku paznju javnosti na neke drugacije teme. "Witness for the Prosecution" je na primer bio izabran za najbolju stranu predstavu i godinu dana u sezoni 1954-55 bio neprekidno izvodjen na Brodway. Filmovi "Murder on the Orient Express" kao i "Death on the Nile" su bili najgledaniji, a film "Witness for the Prosecution" koji je rezirao Billy Wilder bio je nesumnjivo najbolja adaptacija nekog njenog romana svih vremena, sa brojnim tada popularnim glumcima koji su, uz odlican scenario, film svrstali u klasike sedme umetnosti. 1955. godine osniva se kompanija Agatha Christie Ltd. koja i dan danas radi pod vodjstvom njenog unuka Mathewa.

    1967. godine Agatha Christi postaje predsednik British Detection Club, a 1971. dodeljena joj je titula "Dame of the British Empire". Sedamdesetih godina, iako je vec duboko zasla u osamdesete godina Agatha nam i dalje poklanja svoje nezaboravne romane: "Elephants Can Remember" i "Nemesis", a tih godina objavljuju se javnosti i "Curtain: Poirot's Last Case" i "Sleeping Murder" sa fantasticnom Miss Marple. Ne treba napominjati da su obe knjige, kao i vecina napisanih pre postale i ostale bestseleri. Agatha Christie i njen suprug Max Mallowan ziveli su u "Greenway House" u Devonshire i pred kraj svog zajednickog zivota sele se u "Winterbrook House u Wallingfordu blizu Oxforda. Agatha Christie umrla je 12. Januara 1976. godine u svojoj kuci u Wallingfordu. Max Mallowan se posle njene smrti ozenio ponovo starom porodicnom prijateljicom, ali je ubrzo i on umro, samo dve godine posle Agathe. U njenoj zaostavstini su pronadjene brojne kratke price sa pocetka njene spisateljske karijere koje su kasnije objavljivanje. Neke od njenih drama, uz dozvolu njenog unuka, Charles Osborne je pre nekoliko godina adaptirao u romane kako bi i one jos vise bile priblizene publici. Tako Agatha Christie, cak i 30 godina nakon svoje smrti pleni istu paznju kao i u vreme svog najplodnijeg stvaranja.
    Sva muzika koja se nalazi na našem forumu postavljena je iz promotivnih razloga i podleže zaštiti autorskih prava.
    Stoga ste dužni da svaku pesmu koju skinete sa našeg foruma (nakon slušanja) uklonite sa Vašeg HDD-a u roku od 24h!
    Ukoliko Vam se sviđa preslušana pesma kupite CD tog izvođača!



    "Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe."


    Dj.Vesna®www.radio-delta.com

  8. #98
    Dj.Vesna's Avatar
    Registrovan
    Nov 2010
    Lokacija
    Rusija
    Postovi
    17,211
    Country: Russian Federation
    Thanked: 4599

    Odg: Poznate Licnosti - Biografije

    Bertold Breht



    Бертолт Брехт (такође Бертолд Брехт, нем. Bertolt Brecht, рођен као Eugen Berthold Friedrich Brecht 10. фебруар 1898. - 14. август 1956.) је најзначајнији немачки писац драма, позоришни теоретичар и лиричар 20. века. Његова дела се данас изводе широм Немачке и света. Брехт важи за оснивача епског театра.

    Биографија

    Poдјен у Аугсбургу (Баварска) 1898. у буржоаској породици. Прве своје текстове је објавио 1914. године за време студија филозофије и медицине. Године 1918, на крају Првог светског рата, написао је своју прву драму Баал. Следиле су драме Бубњеви у ноћи 1919. и У џунгли градова 1921. Све три су изражавале његове анархистичке ставове.

    Године 1924. придружио се Немачком театру у Берлину (Deutsches Theater) (тада под управом Макса Рајнхарта) и упознао глумицу Хелену Вајгл. Писао је политичке драме. Велики успех је постигао 1928. када је написао Оперу за три гроша (музику је компоновао Курт Вајл), један од највећих музичких успеха у доба Вајмарске републике.

    Оженио се са Хеленом Вајгл и постао марксиста. Јачање нацизма у Немачкој, где су његова дела забрањена и спаљивана, натерала су га да оде у егзил 1933. Прошао је Европу (Данска, Финска, Русија), пре него што је стигао у САД, у Калифорнију. Због марксистичких идеја, напустио је САД 1947. Током овог периода, написао је доста драма, укључујући Галилејев живот, Мајка храброст и њена деца, Задрживи успон Артура Уија, Кавкаски круг кредом и Мали органон за театар где је теоријски образложио своје схватање театра.
    Дефинитивно се настанио у Берлину 1949, где је био управник Берлинер ансамбла. Представе су илустровале његове социјалистичке идеје. Основао је марксистички покрет Епски театар. Подржавао је диктаторски режим Валтера Улбрихта и цинично поручио критичарима: Ако народ лоше мисли, промените народ!. Постао је омиљена личност режима у НДР и додељена му је Лењинова награда за мир 1955. Умро је од инфаркта у Берлину 14. августа 1956.


    Дjела:

    Позоришни комади

    Бал (1922)
    Бубњеви у ноћи (1922)
    У џунгли градова (1924)
    Живот Едварда II Енглеског
    Човек је човек (1926
    Опера за три гроша (1928)
    Успон и пад града Махагонија (1928)
    Линдбергов лет
    Лекција о разумевању
    Онај који каже да. Онај који каже не.
    Предузете мере
    Света Јоана
    Изузетак од правила
    Мајка (1932)
    „Округле главе“ и „шиљате главе“ (1936)
    Ужас и јад Трећег Рајха
    Галилејев живот (1943)
    Мајка храброст и њена деца(1941)
    Суђење Лукулу
    Добри човек из Сечуана (1943)
    Господар Пунтила и његов слуга Мати (1948)
    Задрживи успон Артура Уија (1956)
    Визије Симоне Машар
    Швејк у Другом светском рату
    Кавкаски круг кредом (1954)
    Дани комуне
    Антигона (1947)
    Кориолан (по Вилијаму Шекспиру) (1952/53)

    Лирика

    Псалми (1920),
    Аугзбуршки сонети (1925–1927),
    Сонгови за Оперу за три гроша (1928),
    Из књиге грађанина (1926–1927),
    Ноћни логор (1931),
    Поеме из револуције (1932),
    Сонети (1932–1934),
    Енглески сонети (1934),
    Кинеске песме (1938–1949),
    Студије (1934–1938),
    Свендборшке поеме (1926–1937),
    Штефинска збирка (1939–1942),
    Холивудске елегије (1942),
    Песме из егзила (1944),
    Немачке сатире(1945),
    Дечије песме (1950),
    Буковске елегије (1953)

    Проза

    Аугзбуршки круг кредом
    Разговори избеглица
    Послови господина Јулија Цезара (1949)
    Рањени Сократ (1949)
    Просјачки роман (1934)
    Календарске приче (1949)
    Sva muzika koja se nalazi na našem forumu postavljena je iz promotivnih razloga i podleže zaštiti autorskih prava.
    Stoga ste dužni da svaku pesmu koju skinete sa našeg foruma (nakon slušanja) uklonite sa Vašeg HDD-a u roku od 24h!
    Ukoliko Vam se sviđa preslušana pesma kupite CD tog izvođača!



    "Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe."


    Dj.Vesna®www.radio-delta.com

  9. #99
    Dj.Vesna's Avatar
    Registrovan
    Nov 2010
    Lokacija
    Rusija
    Postovi
    17,211
    Country: Russian Federation
    Thanked: 4599

    Odg: Poznate Licnosti - Biografije

    Ćamil Sijarić



    Ćamil Sijarić je rođen 13. septembra 1913. godine u selu Šipovice. Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom od 1927. do 1935. godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je, radi političke aktivnosti, istjeran. Školovanje nastavlja u Vranju i na tamošnjoj gimnaziji maturira 1936. godine od kada studira pravo u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine, a za vrijeme 2. svjetskog rata službuje u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci i Banja Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran je 1945. godine, potom je novinar lista “Glas” i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci. U Sarajevo prelazi 1947. godine, radi u redakciji lista “Pregled”, potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji “Zadrugara”. U literalnu sekciju Radio Sarajeva prelazi 1951. godine i tu ostaje sve odlaska u mirovinu 1983. godine. Umro je 6. decembra 1989. godine.



    Zaboravio sam ljubavne riječi

    Zaboravio sam ljubavne riječi
    Koje sam ti onda šaptao.
    Ali pamtim kako bi list
    Odozgo s grane
    Na tebe,
    Na mene,
    Pao.
    Neću otići na ono mjesto.
    Mogao bi list sa grane da pane
    Kao i prije -
    A tebe tu nije,
    Ni mene.
    Sva muzika koja se nalazi na našem forumu postavljena je iz promotivnih razloga i podleže zaštiti autorskih prava.
    Stoga ste dužni da svaku pesmu koju skinete sa našeg foruma (nakon slušanja) uklonite sa Vašeg HDD-a u roku od 24h!
    Ukoliko Vam se sviđa preslušana pesma kupite CD tog izvođača!



    "Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe."


    Dj.Vesna®www.radio-delta.com

  10. #100
    Dj.Vesna's Avatar
    Registrovan
    Nov 2010
    Lokacija
    Rusija
    Postovi
    17,211
    Country: Russian Federation
    Thanked: 4599

    Odg: Poznate Licnosti - Biografije

    Danil Harms




    Danil Harms, na ruskom Даниил Хармс (30.12.1905. - 2.2.1942.), bio je satiričar ranog sovjetskog perioda, koji je takođe koristio i nadrealistični i apsurdni stil. Rođen je kao Danil Ivanovič Juvačov (Даниил Иванович Ювачев), a pseudonim Harms je smislio u srednjoj školi. Takođe je koristio i pseudonime Horms, Čarms, Šardam itd.

    Njegove priče su uglavnom kratke vinjete, obično dugačke samo par paragrafa, u kojima se scene siromaštva i bede smenjuju s fantastičnim događajima i sa širokom komedijom. Ponekad se u pričama pojave poznati pisci.

    Harmsove priče su nepredvidive i neuređene; likovi često ponavljaju istu stvar zaredom i na druge načine ponašaju se iracionalno. Linearna priča počne da se razvija, ali se lako prekine neobjašnjivom katastrofom koja priču povede u drugom pravcu.

    Harms nije bio popularan za života i većinu stvari je izdao kao samizdat. Bio je osuđen za antisovjetsko delovanje i poslan na godinu dana u zatvor u Kursku. Tokom opsade Lenjingrada 1941. godine, Harms je po drugi put uhapšen, ovaj put za defetizam. Umro je od gladi u zatvoru 1942. godine.

    Izvor; Vikipedija
    Sva muzika koja se nalazi na našem forumu postavljena je iz promotivnih razloga i podleže zaštiti autorskih prava.
    Stoga ste dužni da svaku pesmu koju skinete sa našeg foruma (nakon slušanja) uklonite sa Vašeg HDD-a u roku od 24h!
    Ukoliko Vam se sviđa preslušana pesma kupite CD tog izvođača!



    "Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe."


    Dj.Vesna®www.radio-delta.com

Strana 10 od 10 PrvaPrva ... 8910

Slične Teme

  1. Citati poznatih licnosti
    By Dj.Vesna in forum Delta Kafic
    Odgovori: 78
    Zadnji Post: 01.11.2020, 09:57

Pravila Postanja

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •  

PRIJATELJI SAJTA: