Dragi mama i tata!

Vec 3 meseca je proslo kako sam na fakultetu ovde u Beogradu, a jos vam nisam pisala. Stidim se zbog toga, ali vam obecavam, da cu sve to sad nadoknaditi! Ali pre nego sto nastavim sa pisanjem ovog pisma, molim vas, sedite!

Nikako nemojte dalje citati ovo pismo stojeci!
Vec su mi skoro potpuno zacelile opekotine i vec sam se skoro potpuno oporavila od soka sto sam morala da skacem sa cetvrtog sprata. Provela sam samo 2 nedelje u bolnici, vid mi se vec skoro u potpunosti vratio, a i povracam samo jednom dnevno.

Posto sam pozar izazvala sama, moracemo univerzitetu da platimo 350.000 odstete, ali to nije nista, jer je glavno da sam ostala ziva. Imala sam srecu, jer je covek, koji stanuje preko puta, primetio sta se desava i pozvao vatrogasce i hitnu pomoc. I posetio me je u bolnici, a posto nisam imala gde da odem (moja soba je u potpunosti izgorela), bio je tako ljubazan i ponudio mi da predjem kod njega. Ima jednosoban stan, ali nam je zato sjajno.

Inace, on je dvaput stariji od mene, ali ludo smo se zaljubili jedno u drugo i planiramo da se vencamo. Jos se nismo tacno dogovorili kada, ali hteli bismo da se vencanje odrzi pre nego sto se na meni primete tragovi trudnoce. Uistinu, dragi moji, bicu majka! Znam, da jedva cekate trenutak, kad cete postati baba i deda, i potpuno sam ubedjena da cete bebice (jer cekamo trojke) primiti sa onoliko ljubavi, sa koliko ste mene okruzivali kada sam bila mala.

Jedina stvar, koja trenutno odlaze nasu svadbu, je da je moj verenik pokupio negde neku odvratnu infekciju. Zbog toga smo oboje opet u bolnici, jer sam i ja to dobila, ali sada nam je mnogo bolje zahvaljujuci antibioticima, koje dobijamo intravenozno. Doktori ovu bolest nazivaju sifilis, ili tako nekako.

Znam, da cete mog supruga docekati sirom rasirenih ruku, i uskoro ce postati deo nase porodice. To je veoma drag covek, i uprkos tome sto nema zavrsenu osnovnu skolu veoma je ambiciozan. On je musliman, ali znam da ste vrlo tolerantni, pa vam nece smetati sto je on druge veroispovesti, ni to sto je tamnije puti. Sigurna sam da cete ga voleti bar onoliko koliko ga ja volim!!! Posto je priblizno vasih godina, slagacete se vrlo dobro, narocito kad se preselimo kod vas (jer je nas stan suvise mali za toliko ljudi). Cini mi se da su i njegovi roditelji cestiti ljudi, njegov otac je poznati svercer narkotika iz Afrike, odakle je poreklom i moj buduci...

Tako, sada, kada sam vam sve opsirno opisala, mislim da je vreme da vam priznam da mi nije izgoreo stan, tako da mi nije nista, nisam ni bila u bolnici, nemam ni verenika ni sifilis, niti nikakvog crnca, niti sam trudna. Istina je ta, da sam pala iz matematicke analize i makroekonomije, i moracu da obnovim godinu, pa sam htela da vam pokazem da na ovom svetu postoje i gore stvari od ovih!

Ljubim vas...

Vasa cerka