The Doors - Biografija
- Grupa The Doors nastala je 1965.g., a njeni osnivači su Jim Morrison i Ray Manzarek, koji su se upoznali na kalifornijskom univerzitetu. Pretpostavlja se da je Morrison grupi dao ime inspirisan citatom iz poeme «The Doors: Open And Closed» Williama Blakea u kojoj on kaže: «Postoje stvari koje su poznate i stvari koje su nepoznate. Između njih postoje vrata (doors).»
James Douglas Morrison rođen je 8. decembra 1943.g. na Floridi u porodici dugogodišnje tradicije vojnika sa karijerom. Na početku svoje karijere, Morisson 'nadbuntovnik' tvrdio je da su mu oba roditelja umrla. Diplomirao je filmsku montažu na pozorišnom odsjeku Kalifornijskog univerziteta.
Manzarek je rođen 12. februara 1935. g. U Chicagu. Prije odlska na kalifornijski univetrzitet diplomirao je ekonomiju. Tokom studija u Klaiforniji okupio je vlastiti blues bend Rick and The Ravens. Upravo je Manzarek otkrio Kriegera i Densmorea u jednom centru za meditaciju u L.A.-u.
Doorsi su tada bili okupljeni,i cinili su ih;
Jim Morrison-VOKAL,
Ray Manzarek-KLAVIJATURE,
Robby Krieger-GITARA,
John Densmore-BUBNJEVI.
Grupa je prvi put profesionalno nastupila u London Fog Clubu na Sunset bulevaru, a nakon nekoliko mjeseci teškog, neuspješnog, početničkog rada, 1966.g. potpisali su ugovor sa izdavačkom kućom Electra Records. Prvi album, nazvan The Doors objavili su početkom 1967.g. Grupa je prvobitnu inspiraciju i podršku nalazila u undergroundu, međutim na ovom albumu odbacili su te motive, što ih je gotovo trenutno naparvilo jednom od vodećih američkih rock grupa. Bio je to zadivljujući početak.
Sex i smrt bile su glavni dio Morissonovih pjesama, a postale su od temeljene važnosti za imidž grupe. Sa albuma se posebno izdvojile Morissonova pjesma The End, te Kriegerova pjesma Light My Fire, koja je postala istinski kalsik, prodavši se u milion kopija, a u skarćenoj verziji dospjela je na 1. mjesto američkih top listi.
Album Strange Days iz 1967.g.ponovio je uspjeh prvog albuma i čini se da je to bilo njihovo najsnažnije izdanje.
Treći album Waiting For The Sun iz 1968.g. na vanjskom omotu je donio kompletan liberto «The Celebration Of The Lizard King», razvučene narativne poeme zasnovane na Šamanu i drugim orijentalnim vjerovanjima. Morrisonov životni stil bendu je donosio kontraverzan uspjeh. Planovi da se liberto sa naslovnice priredi za scenu nisu se ostavrili, no Morrison je sa dvojicom kolega sa kalifornisjkog univerziteta snimio film «A Fiest Of Friends». Također je snimio i dva promotivna filma za pjesme «Break On Trough» i «The Unknown Soldier», a u trenutku smrti završio je još jedan scenario u saradnji sa romanopiscem Michaelom McClurom.
Nakon trećeg album Doorsi su imali veliki broj sljedbenika i bilo je apsurdno smatrati ih underground bandom. Morrisonov extravagantan, osjećajan stil pjevanja u kombinaciji sa pirotehnikom njegovih svakodnevnih nastupa, privlačio je sveopću pažnju. Činilo se kao da neprestano živi na sceni. Sam je postao «Lizard King» ( Kralj guštera ).
Neprestano su se mogle čuti glasine o Jimu Morrisonu. Nebrojeno puta je došao u sukob s vlašću – zbog prostačenja i poticanja gužve, neproistojonog ponašanja na pozornici i uopće, opiranja pri hapšenju itd. Jednom prilikom je osuđen na 8 mjeseci teškog rada i 28 mjeseci uslovne kazne, ali poslije se žalio i oslobođen je.
Godine 1969.g. izašao je album The Soft Parade. Album Morrison Hotel/Hard Rock Caffe iz 1970.g. obilje je surovih užitaka i ponovo prikazuje grupu u odličnoj formi. Iste gdoine izlazi album Absolutely Live koji konačno sadrži verziju, već pomenute, Morrisonove reptilske drame «The Celebration Of The Lizard».
U novembru 1970.g. Doorsi posljednji put nastupaju u punom sastavu u Los Angelesu, a šest mjeseci poslije toga ( 1971. ) objavljuju album L.A. Woman. Bila je to najsnažnija vrsta r'n'r, u kombinaciji s tekstovima koji su zadržali silovitost, kreativnost i ogoljenost najboljih ostvarenja grupe. «Riders On The Storm», sa ovog albuma, postala im je najuspješnija pjesma kasnijeg razdoblja.
